ALEKSANDRIJSKA KNJIŽNICA: ZAPRAVO JE SPALJENA KAKO BI RAZUMJELI „ISTINU“

Drevne civilizacije su fascinantna tema. I jasno je da imamo toliko toga za naučiti od njih, kada je u pitanju naš način života, naše zdravlje, naša tehnologija, znanost, priroda, svijest i priroda same stvarnosti. Razumijevanje ovih ritmova i ciklusa vremena pomaže nam shvatiti, da naše moderne civilizacije nisu prve koje su se pojavile, niti su nužno naprednije od prethodnih koje su došle i nestale, bilo da se radi o informacijama u obliku pisanih tekstova ili naprednih drevnih struktura, kao što je hram Kailasa jedan od 32 špiljska hrama i samostana koji se nalazi unutar špilja Ellore u Indiji, njihovo znanje kako su ga stekli i kako su izgradili svoja remek-djela ostaje potpuna misterija.

Sa svim našim modernim tehnološkim znanjem i mudrošću, još uvijek nema načina da postignemo neke od podviga prošlih civilizacija. Podvige koji su zahtijevali izuzetno napredno razumijevanje matematike, fizike i još mnogo toga. Postoje dokazi da su mnoga azijska postignuća zahtijevala izuzetno napredan oblik tehnologije, kao i mnogo drugih primjera koji potvrđuju ove tvrdnje.

Pretplatite se na YouTube kanal FlimLink kako bi primali obavijest o novim sadržajima koji će biti objavljeni. Krenimo zajedno u nova putovanje skrivene povijesti i otkrivenih istina.

Aleksandrijska knjižnica

Da li vam se ponekad čini da ponovno učimo o velikom djelu znanja koje je čuvao drevni svijet ? To je upravo razlog zašto je spaljivanje Aleksandrijske knjižnice bila tako velika tragedija.
Bila je to jedna od najvećih knjižnica u ljudskoj povijesti koja je držala ogromnu arhivu rukopisa i knjiga iz cijelog starog svijeta i svega onoga što je napisano o drevnim civilizacijama i postanku svijeta.
Aleksandrijska knjižnica izgrađena je nakon slavnog Aleksandra Velikog koji je osvojio Egipat i stekao znanje iz svih dijelova svijeta od istoka do zapada. Učenja više civilizacija kroz ljudsku povijest do tog vremena mogli su se pronaći u Velikoj Aleksandrijskoj knjižnici.
Velika aleksandrijska knjižnica nalazila se u Aleksandriji u Egiptu i bila je posvećena muzama, devet božica umjetnosti .

Egipat se smatrao prijestolnicom znanja i učenja djelomično zbog Velike knjižnice. Knjižnica je bila dio većeg istraživanja i poduke zvane aleksandrijski muzej, gdje su proučavali mnogi od najpoznatijih mislilaca antičkog svijeta. Knjižnicu je stvorio Ptolomej koji je bio makedonski general i nasljednik Aleksandra Velikog, knjige i svici sadržani u ovoj knjižnici doticali su se svih tema koje se tiču ​​čovječanstva, od zdravstvenih znanosti i astronomije do geologije, filozofije, mistike, magije, znanja o duhovnom svijetu i misterijama.

Aleksandrijska knjižnica je veličanstveno spremište znanja i uništeno je nizom triju požara. Spalio ga je otprilike 389. godine Julije Cezar iz reda Teodozija također poznatog kao Teodozije Veliki koji je bio rimski car od 379. godine. do 395. godine prije Krista vladar cijelog rimskog carstva. Teodozije koje su vladale i istočnom i zapadnom polovicom Rimskog Carstva.

Knjižnice su kao takve bile dobro poznate među više drevnih civilizacija u Mezopotamiji, Aziji, Siriji i Grčkoj, koje su sve bile impresionirane orijentalnim znanjem, postoje doslovni dokazi o grčkim pojedincima koji su posjećivali Egipat posebno kako bi stekli znanje. Neki kažu da nisu svi rukopisi prijavljeni u povijesti koje je spalio Julije Cezar po kršćanskoj MODI, tristo osamdeset i devete godine, već da je jedan dio pospremljen. Tako se uglavnom vjeruje, a priča koju nam pričaju je sljedeća: U vrijeme borbe za prijestolje 51. godine prije Krista između Kleopatre i njezinog brata Ptolomeja, koja je sadržavala preko 700 000 rola uvezanih u drvo i vatrootporni pergament bio je na popravcima i veliki dio izvornih rukopisa koji se smatraju među prethodnima koji nisu bili umnoženi bili su pohranjeni u kući jednog od knjižničara. Nekoliko sati između spaljivanja flote zapaljene po Cezarovoj naredbi u trenutku kada se prva zgrada u blizini luke zapalila, a Knjižničari potpomognuti s nekoliko stotina tamo uposlenih ljudi pridruženi muzeju uspjeli su sačuvati najvrjednije role Aleksandrijske knjižnice.

SKRIVENA POVIJEST

Manly Pear Hall piše da su knjige koje su spašene zapravo ostale zakopane u Egiptu i Indiji i dok se ne otkriju, moderni svijet mora ostati u neznanju u pogledu mnogih velikih filozofskih i mističnih istina.
Antički svijet jasno je razumio ove karike koje nedostaju, kontinuitet poganskih misterija u kršćanstvu, ova izgradnja poganskih misterija srce su misticizma koji zapravo predstavlja pravo kršćanstvo. Postoje uporne glasine da je Isus posjetio i proučavao i Grčku i Indiju i da je kovan novčić u njegovu čast u Indiji tijekom prvog stoljeća. Otkriveno je da su ranokršćanski zapisi postojali u Tibetu, a redovnici budističkog samostana i Cejlona još uvijek čuvaju zapis koji pokazuje da je Isus boravio s njima i upoznao se s njihovom filozofijom.

Iako rano kršćanstvo pokazuje sve dokaze orijentalnog utjecaja, ovo je tema o kojoj moderna Crkva odbija raspravljati kada se god krene u smjeru tih tema.

Bez sumnje da Isus nije bio inicijator poganskih grčkih ili azijskih misterija, ali učinak na konzervativnije pripadnike kršćanske vjere vjerojatno će biti kataklizmička informacija poput ove. Među ostalim temama kao što su život na drugim planetima i sveto i magično. Mnogi smatraju mitskim informacije o šamanizmu, magiji i čarobnjaštvu koje prethode modernom kršćanstvu. Različite sekte kršćanstva nakon što su stari Rimljani stvorili vlastitu verziju, sada čak osuđuju ta učenja, iako su bili ugrađeni unutar izvornih doktrina. Ovo je jedan od mnogih razloga, zašto je aristokracija starog Rima naredila, da se Velika aleksandrijska knjižnica uništi, jer bi to uništilo temelje onoga što su stvarali, nove religije za ljude, da slijede onu doktrinu koja je proturječila prethodnoj.

Ova vrsta religije bila je nametnuta ljudima, a oni koji je nisu slijedili bili su podvrgnuti smrti i progonu. Svatko tko je dovodio u pitanje te nove doktrine dobivao je oštre kazne kroz stoljeća, posebno kako je vrijeme odmicalo i širenje civilizacije od te točke napredovalo.

Religija

Dakle Kršćani su UPOTREBLJAVALI sva moguća sredstva da prikriju pogansko podrijetlo svojih simbola, doktrina i rituala ili su uništili svete knjige drugih naroda među kojima su se naselili, Ili su ih učinili nedostupnima studentima komparativne filozofije, očito vjerujući da na taj način mogu utisnuti pečat i izbaciti sve zapise o pretkršćanskom podrijetlu njihovih doktrina u nekim slučajevima. Tako da su po spisima raznih antičkih autora petljali i prepravljali, poglavito u odlomcima kompromitirajuće prirode koji su uklonjeni ili je strani materijal interpoliran. Mnoge su interpolacije u tekstovima iz starog i srednjeg vijeka namjerne krivotvorine, plod nastojanja da se odlomcima umetnutima s određenom svrhom pribavi ugled izvornika; tako su neke interpolacije biblijskih tekstova trebale dokazati neku dogmu, interpolacije u pravnim dokumentima neko "JURIS-DIKCIJSKO" ili vlasničko pravo.

Osvajanje svijeta prije nego što je drevni Rim stvorio određenu vrstu kršćanstva, istine su se činile očiglednijima, ali činilo se da je "TAMA" prožela svijet svjetla čak i prije Atlantide. Odličan je primjer jer nam je Platon među ostalim drevnim učenjacima rekao, da je konačna propast ove civilizacije iznjedrile su želje vođene orlovima koje su se ubrzo razvile među njima, kada su atlantski kraljevi bili namamljeni sa staze mudrosti i vrline, ispunjeni lažnom ambicijom. Vladari Atlantide su odlučili osvojiti bogove, u njegovo sveto prebivalište i obratiti im se. Ponovno Platonova pripovijest dolazi do izražaja, jer njegove izreke nam puno toga otkrivaju i govore.

Tehnološki sofisticirano, ali moralno bankrotirano carstvo zla Atlantide pokušava silom zavladati svijetom, jedina stvar koja joj stoji na putu je relativno mala grupa duhovno čistih moralno principijelnih i nepotkupljivih naroda drevnih Atenjana nadvladavajući neodoljive izglede. Atenjani mogu poraziti svoje daleko više moćnije protivnike jednostavno kroz snagu svog duha. Zvuči li vam ovo poznato ? Platonovi olimpijski dijalozi su u biti starogrčka verzija Ratova zvijezda.

Ken Federer, profesor arheologije, preuzeto iz njegove knjige, prijevare mitovi i misterije znanost i pseudoznanost u arheologiji „SVETA UČENJA“. I artefakte u ATLANTIDI, neki su izopačili i koristili za sebičnost, ta su učenja stigla u Egipat, i na kraju u staru Grčku, sve dok Rimsko Carstvo nije zavladalo svijetom, te su stvorili knjižnicu u kojoj su se mnoga od ovih učenja, vjerojatno držala i širila, vlastitu verziju znanja i istine diljem zemlje, dok neke od ovih knjiga danas leže u knjižnicama Vatikana.

Ako je veći dio mitskih priča koje smo čuli u čitanju istinit, i stvaran onda bi one doista srušile moderno razumijevanje religije, i duhovnosti koje su širile obitelji starog Rima. Gledamo li u prikrivanje znanja ? o tome što jest ? i jesmo li bili prevareni spaljivanjem Aleksandrijske knjižnice ? jedan je tragični događaj koji je uključivao uništenje drevnog znanja, sličan masovnom sjevernoameričkom genocidu njihovih starosjedioca. Vidjeli smo da je još više znanja o čovječanstvu izgubljeno ukradeno i skriveno. Zato je ispitivanje drevnih izvora istine ili bilo čega što je ostalo od nje uvijek zanimljivo, jer je teško primiti nešto što je stvoreno, i korišteno kao okosnica obmane moderne religije.

Zato uništavanje kulturne baštine možemo slobodno definirati kao način brisanja “etničkih, religijskih i kulturnih pamćenja i, posljedično, potkopavanja i eliminacije grupnog identiteta i postojanja”.
Izbrisavši povijest, moguće je napisati neku novu, drugačiju. Upravo je to razlog zbog kojeg ljudska želja za vladanjem, na određenom području sa sobom neminovno vuče i želju za uništavanjem, svega dotad ostvarenog te stvaranje nove kulturne tradicije.

Ljudi su nerijetko vođeni vlastitom voljom, pa zaboravljaju kako većinu stvari o životu saznajemo upravo iz knjiga i zapisa. Mi istraživači to itekako dobro znamo. Jer, kao što glasi ona zlatna izreka: “Samo ono što je zapisano ostaje, a sve drugo se zaboravlja”. Zašto ? Zašto se zaboravlja, upravo zato jer za sve drugo i drugačije od one nametnute istine, zbog istine kada tražimo istinu, tražiti će upravo od nas one dokaze, koje su uništili namjerno, kako bi se istina zaboravila. Velikom upornošću i bezgraničnim vremenom istinu treba tražiti, i ona će vam uvijek doći, ako ste čistog uma i srca, ako imate čistu vjeru i ljubav prema svakom čovjeku, tada ćete istinu i spoznati.

Iz tog vremena „istina“, prikazati ćemo vam kratki prikaz jednog malog dijela događaja iz povijesti. Istina o jednoj ženi, grčkoj neoplatoničarskoj filozofkinji i matematičarki, koja je među ostalom predavala filozofiju, matematiku, geometriju i astronomiju. Da bi od strane novo zaređenog biskupa Ćirila bila osuđena na smrt. Tadašnji kršćani oteli su je na ulici odvevši je u CAESAREUM ( izvorni Egipatski i Grčki hram) gdje su ju svukli do gola, oderali sa nje kožu, raskomadali tijelo te dijelove njezinog tijela odnijeli na rub grada gdje su ih spalili. Hipatija je za kršćane bila vještica jer nije željela preći na katoličku vjeru, HIPATIJA je do pojave kršćana u krugu naučnika Aleksandrije bila visoko cijenjena kao znanstvenica toga doba.